
U ČEMU GRIJEŠE PERFEKCIONISTI
Stremljenje ka tome da postanemo najbolja verzija sebe, pedantnost, ambicioznost i vjera u vlastite sposobnosti mogu nas motivirati da se trudimo, napredujemo i ustrajemo u zadanim ciljevima. Perfekcionizam, s druge strane, obično izvire iz uvjerenja da nismo dovoljno dobri, ako nismo savršeni. Perfekcionizam se razlikuje od pedantnosti i ambicioznosti po tome što pedantni i ambiciozni pojedinci razmišljaju o tome kako uspjeti, dok perfekcionisti razmišljaju o tome kako ne pogriješiti. Strah od greške narušava koncentraciju i sputava kreativnost pa mogućnost da se dogodi greška raste. Perfekcionisti često imaju “crno - bijeli”, odnosno “sve ili ništa” pogled na svijet. Iz perfekcionističkog rakursa, nešto je ili savršeno ili potpuno bezvrijedno. Ono što perfekcionisti zaboravljaju jest da savršenstvo ne postoji, a greška je dio uspjeha. Perfekcionizam se hrani strahom od greške i neuspjeha jer se svaki neuspjeh doživljava kao dokaz vlastite manje vrijednosti. Ukoliko privremeno i jesu zadovoljni svojim postignućima, dobivenom ocjenom ili uspješno odrađenim radnim zadatkom, perfekcionisti nastavljaju živjeti u strahu od moguće buduće greške. U umu perfekcionista, greška je neoprostiva. Zamka u koju se perfekcionisti često uhvate jest da, ako nešto nisu napravili savršeno, odustaju od daljnjih pokušaja. Budući da svoju vrijednost izjednačavaju s vlastitim rezultatima, odustaju od svojih ciljeva kako bi, u slučaju neuspjeha, izbjegli bol i sram zbog osjećaja vlastite neuspješnosti i beznadnosti. Bez pokušaja, nema grešaka, ali ni napretka. Perfekcionizam može voditi u odgađanje obaveza i izbjegavanje suočavanja s izazovima. Tako perfekcionizam postaje samoostvarujuće proročanstvo, a strah od neuspjeha postaje uzrok neuspjehu. Pogriješiti nije isto što i biti neuspješan. Greške su dio života. Prihvatiti da ćemo činiti greške, dopustiti si greške i nastaviti raditi dalje iako smo pogriješili preduvjet je za uspjeh. Ukoliko se “sprijateljimo sa svojom nesavršenošću” i prestanemo strahovati od grešaka, manje ćemo brinuti, učinkovitije raditi i, paradoksalno, u konačnici manje griješiti.