SUOSJEĆANJE PREMA SEBI
Neuspjeh, teškoće i nedaće dio su ljudskog iskustva. Ponekad nas brige i obaveze preplave i ne znamo kako dalje. Kako si pomoći kada osjetimo da smo u krizi, negdje smo zapeli, imamo pred sobom hrpu obaveza i nedostatak elana? Možda smo doživjeli neuspjeh ili smo suočeni s izazovom koji nikako ne uspijevamo prevladati i ne vidimo izlaz. Ponekad smo u kriznim situacijama prema sebi izuzetno kritični. Okrivljujemo sami sebe za situaciju u kojoj se nalazimo i vjerujemo da je sada najbolje stisnuti zube, disciplinirati se i riješiti to već jednom. Ne toleriramo si greške jer smatramo da su greške znak slabosti i da je za uspjeh potrebna snaga i odlučnost. Vjerujemo da tako rade odrasli ljudi. Ne kukaju, nego rješavaju. Prema psiholozima Kristin Neff i Paulu Gilbertu, kada nam je teško, treba nam suosjećanje. Umjesto da ignoriramo i pokušavamo potisnuti osjećaje poput bespomoćnosti, straha ili tuge te se trudimo ponašati kao da se ništa nije dogodilo, u redu je zastati, priznati si da nam je sada teško i razmisliti kako se možemo utješiti. Suosjećanje podrazumijeva osjećaj razumijevanja i nježnosti prema sebi ili drugima umjesto osuđivanja i predbacivanja zbog propusta i nedostataka. Puno ćemo se lakše oporaviti od neuspjeha i skupiti snage za suočavanje s izazovom kada se nježno tješimo, nego kada se grubo kritiziramo. Kada suosjećamo sa samima sobom, prihvaćamo da nitko, pa ni mi, nije savršen. Osjećamo razumijevanje za vlastite propuste, greške, poteškoće i prihvaćamo ono što na sebi ne volimo. Ukoliko na vlastite propuste gledamo blagonaklono, dopustimo si i oprostimo grešku lakše ćemo bez straha od ponovne greške krenuti dalje. Suosjećanje i razumijevanje za vlastite propuste nije isto što i odustajanje od rada na sebi, prepuštanje svakom hiru ili zanemarivanje obaveza. Suosjećanje prema sebi uključuje brigu za vlastitu dobrobit i svijest o dugoročnim posljedicama. Ustrajat ćemo u ostvarenju svojih ciljeva, privatnih ili profesionalnih, kao i u brizi za vlastito zdravlje. Ukoliko prepoznajemo da nešto na sebi trebamo mijenjati, suosjećajni pristup uključuje i rad na toj promjeni. Zato što vjerujemo da zaslužujemo i imamo kapaciteta za bolje, a ne zato jer smo neprihvatljivi ovakvi kakvi jesmo. Suosjećanje znači da prihvaćamo svoju ljudsku prirodu. Neće sve uvijek biti onako kako zamišljamo. Bit će frustracija, bit će gubitaka, bit će pogrešaka. Suočit ćemo se s vlastitim ograničenjima. Nećemo uvijek ispuniti vlastita očekivanja i ideale. To je realnost ljudskog iskustva. Takvi nesavršeni zaslužujemo ljubav i nježnost. Prihvaćanjem stvarnosti, umjesto bježanja i borbe protiv nje, lakše osjećamo suosjećajnost prema sebi kao i prema drugima. Suosjećanje nam pomaže da vratimo osjećaj samopouzdanja i hrabrosti za nove pokušaje. Umjesto da sami sebe napadamo i uvjeravamo se da smo beznadni slučaj i bespomoćni, potiče nas da pokušamo ponovno, bez straha od greške.