KAKVO JE NAŠE "STVARNO JA"?
Okruženje u kojem odrastamo, obitelj, škola, radno mjesto kao i šira zajednica i kultura utječe na formiranje naše osobnosti. Naš način života i razmišljanja, sustav vrijednosti, ideali, stremljenja, snovi - sve je to pod utjecajem okruženja u kojem smo odrastali i u kojem živimo. Okruženje ponekad diktira rigidna pravila i usmjerava pojedince prema okvirima koji su za te osobe ograničavajući, štetni i neadekvatni. Ukoliko pojedinac pounutri stajališta, društvene norme i očekivanja okoline koja nisu sukladna njegovim potrebama i afinitetima, može doći do formiranja dijela osobnosti kojeg psiholozi (npr. Karen Horney) nazivaju “idealno ja” i koje je u konfliktu sa “stvarnim ja”. “Idealno ja” nameće nezdrav sustav vjerovanja koji ometa pojedince na putu ka ostvarenju njihovih potencijala. “Idealno ja” se manifestira kao razmišljanje o onome što bismo trebali biti, trebali raditi, trebali govoriti, kako bismo trebali živjeti ili izgledati. Cilj psihoterapije, izmeđuostalog, jest naučiti razlikovati poruke, misli i stremljenja koja dolaze iz “idealnog ja”, od onih koja dolaze iz “stvarnog ja” i koje su odraz naših autentičnih potreba. “Idealno ja” zahtijeva od pojedinca ispunjavanje nerealnih vanjskih očekivanja, koja tog istog pojedinca ostavljaju s osjećajem praznine jer ne odgovaraju na njegove stvarne potrebe. Ispunjavanje očekivanja “idealnog ja” dovodi i do osjećaja neuspješnosti jer je teško motivirati se i biti dobar u nečemu što nas zapravo ne zanima. Tako nastaje treće, “prezreno ja” koje je nesretno i osjeća se neispunjeno i neuspješno. Horney ispunjavanje zahtjeva “idealnog ja” naziva “nagodbom sa sudbinom” gdje se nadamo da ćemo biti sretni ukoliko pristanemo na ono što se od nas traži, međutim konformizam obično rezultira osjećajem da smo sputani, neispunjeni te da naši potencijali možda nisu ni otkriveni, a kamoli realizirani. Važnost kreativnosti, spontanosti i autentičnosti, nasuprot konformizma, automatizma i uniformiranosti, posebno je naglašena u psihodrami. Tvorac psihodrame, Jacob Levy Moreno, smatrao je kako su kreativnost i spontanost mjerilo psihičkog zdravlja i osnova za ispunjen život te da čovječanstvo boluje od kolektivnog konformizma. U psihodrami stoga tražimo autentičan odgovor na pitanja koja klijent postavlja. Terapeut ne daje gotove odgovore i rješenja, već pomaže klijentu da pronađe svoje rješenje, oslobodi se zahtjeva "idealnog ja" i živi u skladu sa samim sobom.