POMOĆ KOD ANKSIOZNOSTI
Strah i anksioznost normalne su ljudske emocije koji svi ponekad osjećamo. Strah se javlja u situacijama koje mogu biti ugrožavajuće za naše zdravlje ili život. Upozorava nas i štiti od opasnosti, ozljeda i u konačnici, smrti. Anksioznost uključuje osjećaje zabrinutosti, tjeskobe, straha, nervoze, nemira i povećane potrebe za oprezom. Anksioznost je slabijeg intenziteta od straha i može se javiti kada smo zabrinuti oko ishoda neke situacije za koju vjerujemo da je važna za nas, primjerice kod polaganja ispita ili razgovora za posao. Iako neugodna, anksioznost može biti korisna jer nas potiče da se bolje pripremimo i izbjegnemo nepoželjne ishode. U pravilu, nakon što događaj koji smo doživjeli kao ugrožavajuć završi, prestajemo osjećati strah i anksioznost.
Anksiozni poremećaji
Anksioznost postaje problematična kada se nastavlja dugo nakon ili se javlja puno prije ugrožavajuće ili opasne situacije. Primjerice, ako ne možemo spavati mjesecima prije izlaska na ispit ili uopće ne izlazimo iz kuće jer tko zna što se sve na ulici može dogoditi, imamo učestale noćne more ili napadaje panike. Simptomi anksioznih poremećaja manifestiraju se na različite načine. Osjećaj anksioznosti ponekad se ne odnosi ni na kakav konkretan događaj ili situaciju, ali se osoba neprestano brine da će se nešto loše dogoditi čak i onda kada je to vrlo malo vjerojatno. Osobe se često brinu o školskom ili poslovnom uspjehu, sigurnosti posla i financijama, o svojem, kao i o zdravlju i dobrobiti članova obitelji, jako ih brine mogućnost da će negdje zakasniti ili su preopterećeni svakodnevnim sitnicama poput kućanskih poslova. Preokupiranost anksioznim mislima ometa normalno funkcioniranje. Javljaju se poteškoće sa spavanjem, napetost mišića, iritabilnost, teškoće s koncentracijom, brzo umaranje, nemir, drhtavica, plitko disanje i kratki dah, ubrzani rad srca, osjećaj suhoće u ustima, vrtoglavica ili mučnina, glavobolje, bolovi u trbuhu ili neki drugi neobjašnjivi bolovi.
Fobije
Anksioznost se može pojavljivati i samo u specifičnim situacijama i manifestirati se kao intenzivan strah od nečega što ne predstavlja stvarnu opasnost. Takav tip anksioznog poremećaja nazivamo fobija. Fobija ima mnogo vrsta, a uključuju primjerice strah od otvorenog prostora (agorafobija), zatvorenog prostora (klaustrofobija) ili strah od životinja (zoofobija).
Socijalna anksioznost
Izuzetno intenzivan osjećaj nelagode, srama i tjeskobe u svakodnevnim socijalnim situacijama kao što je razgovor s nepoznatim osobama, obavljanje telefonskih razgovora, vožnja javnim prijevozom, kretanje u velikim grupama ljudi naziva se socijalna anksioznost, a može se čuti i naziv socijalna fobija.
Napadaji panike
Ukoliko se nađu u situaciji koja u njima izaziva osjećaj straha, kod osoba koje pate od nekog oblika fobije javlja se ubrzan rad srca, drhtavica i snažna potrebu da pobjegnu s mjesta na kojem se nalaze. Intenzivan osjećaj anksioznosti može dovesti i do paničnog napadaja. Osjećaj panike i panični napadaji vrlo su intenzivni osjećaji straha koji se javljaju u situacijama kada ne postoji stvarna opasnost. Osoba obuzeta paničnim napadajem može imati osjećaj gubitka kontrole nad situacijom i samom sobom, ubrzan rad srca, bolove u prsima, osjećaj opće slabosti, vrtoglavicu i pojačano znojenje. Osobe koje su doživjele panične napadaje, zbog straha od ponavljanja paničnog napadaja katkad izbjegavaju mjesta ili situacije koje u njima izazivaju anksioznost. Izbjegavanje stresnih situacija može otići toliko daleko da osoba više uopće ne izlazi iz kuće što značajno narušava kvalitetu života.
Opsesivno kompulzivni poremećaj
Opsesivno kompulzivni poremećaj obilježen je opsesivnim mislima i prisilnim radnjama (kompulzijama). Primjerice višekratno provjeranje je li pegla isključena ili prozor zatvoren. Svi ponekad imamo potrebu nešto provjeriti, no kada to provjeravanje ometa funkcioniranje obaveza u školi, na poslu ili odnose s drugima, onda je moguće da se radi o OKP-u. Pojedinci koji pate od OKP-a katkad provode i više sati dnevno izvršavajući ritualne radnje kojima se ne mogu oduprijeti, odnosno osjećaju izuzetno veliku anksioznost ukoliko određene radnje ne obave na točno određen način. Primjerice, vjeruju da će se nešto loše dogoditi članovima njihove obitelji, ako nešto u kućanstvu ne poslože ili ne očiste na točno određeni način. Kod OKP-a se mogu javljati neželjeni i nekontrolirani nagli pokreti primjerice vrata ili lica, nakašljavanje ili šmrcanje, odnosno trzaji ili tikovi. Opsesivne misli često su vezane uz strah od zaraze, gubljenja stvari, nesreće koja može zadesiti njih ili njihove bližnje, neprimjerene misli vezano uz tabu teme, potreba da sve stvari u okolini budu posložene simetrično i savršeno uredno. Kompulzije uključuju pretjerano čišćenje ili pranje određenog dijela tijela, primjerice ruku, sakupljanje i gomilanje nepotrebnih ili neupotrebljivih predmeta, slaganje stvari na točno određeni način, višekratno provjeravanje je li sve u redu, primjerice jesu li vrata zatvorena, brojanje stvari kao što su koraci ili stepenice, neprestano traženje potvrde od okoline.
Uzroci anksioznih poremećaja mogu biti psihički, primjerice nesvjesna sjećanja ili traume, a mogu biti i organske prirode, primjerice poremećen rad štitne žlijezde. Ukoliko je liječnik otklonio mogućnost organskog uzroka, anksioznost se može liječiti psihoterapijom, a u dogovoru s liječnikom, moguće je uzimati i lijekove.
Psihoterapija može pomoći otkriti uzroke straha i napetosti, odnosno anksioznosti, može pomoći sagledati situacije koja izazivaju strah i anksioznost na drugačiji način te pomoći osobi da se suoči sa svojim strahovima, ublaži intenzitet strahova i reducira pojavu paničnih napadaja. S terapijom je najbolje krenuti čim prije, jer kao i kod svakog drugog neželjenog stanja, bolesti ili poremećaja, s vremenom simptomi postaju sve teži.
Prilikom pisanja ovog teksta korišteni su sljedeći izvori:
MedlinePlus: https://medlineplus.gov/
National Institute of Mental Health: https://www.nimh.nih.gov/index.shtml